|
|
Posjet tvornici autobusa BOVA
Valkenswaard, Nizozemska, 06. - 09.11.2002.
|
|
DAN PRVI - 06.11.2002. - srijeda
Nekoliko dana prije samog puta, pozvala me Kolegica da im se pridružim na ovom putu jer zna koliko volim autobuse.
Nisam se dvoumio niti trenutka, jer je za mene posjet jednom takvom mjestu, kao strastvenom zaljubljeniku u
autobuse, puno više od doživljaja. Svrha putovanja je bila odlazak u tvornicu Bova
po jedan bus koji je bio tamo na servisu.
No, večer prije puta, ulovila me groznica, ali ne putna, nego ona prava - bolesna. Temperatura 39, ujutro kod doktorice, ma neće valjda
zabraniti putovanje... hoće... ali objasnim ja lijepo da mi je to jedan od najvećih doživljaja u životu, pa ajde... 3 sumameda... i vozi Miško.
Krenuli smo oko 13.00 sati put Maribora, Graza, Passaua, Frankfurta... bilo nas je troje, Kolegica, Gazda od autobusa i moja malenkost... automobil...
Škoda Octavia 1.9 TDI karavan, krasan auto, no kad se naprijed voze dvoje visokih ljudi, onda ja mali odozada moram dignuti noge na sjedala
da bih se ugodno vozio... u svakom slučaju, bio sam u komi od bolesti, tako da prvi dio puta nisam niti osjetio... spavao sam ko top... prvih 500 km
za volanom je Gazda od autobusa... profi vozač, osjećamo se i vozimo vrlo sigurno i ugodno... drugih 500 fura moja Kolegica...
odlična vozačica, samo za moj ukus malo joj prečesto noga pobjegne na preko 170 km/h... ali nema frke, sve je ugodno prošlo do 23.00 sata navečer,
kad smo odlučili se zaustaviti i potražiti prenočište... tada ja lijepo objasnim da je u blizini mjesto Krefeld gdje sam bio nekoliko puta,
i da tamo ima nekoliko hotela i da možemo tamo spavati... od 10-ak hotela koje smo obišli, nije bilo niti jednog slobodnog kreveta, u pomoć su
nam priskočili i policajci (prvo nas prekontrolirali), zatim slučajni prolaznici, taksisti... ali nema niti jednog kreveta... ništa, povratak na
auto-cestu i idemo dalje do prvog hotela... nakon još 1 sata vožnje na autocesti nabasasmo na hotel... vrlo pristojan i fino uređen... 70 EURA
spavanje... i mora biti pristojan za te novce... 4 sata je ujutro, bilo bi i vrijeme da malo odmorimo...
|
|
DAN DRUGI - 07.11.2002. - četvrtak
Nakon fenomenalnog doručka sa stola po nazivu jedne skandinavske države, krenuli smo dalje... ubrzo smo shvatili da smo spavali na svega pola
sata od odredišta i tako oko 10.00 ujutro stigosmo u Bovu. Primili su nas kako i priliči jednoj poznatoj i dobro držećoj europskoj kompaniji.
Međutim, čovko koji nas je trebao primiti i sa kojim smo bili dogovoreni za sastanak, morao je hitno u susjednu državu, pa nas je preuzeo
pomoćnik, koji nas je taj dan proveo po cijeloj tvornici i objašnjavao nam novitete i poboljšanja na najfriškijoj verziji Magiq-a.
Hodati po takvom objektu i vidjeti kako se pojedini autobus počinje izrađivati, pa sve tamo do dijela gdje izlaze gotovi autobusi, za mene je doživljaj
koji je teško prepričati. Ne moram posebno naglašavati da je sve fenomenalno čisto, kao da se radi o prehrambenoj industriji.
Na moju veliku žalost, nisu mi dozvolili fotografiranje unutar pogona, tko zna zašto... kažu, gospoda iz marketinga su tako naredila! Baš im
je neki marketing?!? Ipak, barem smo iskoristili slobodno vrijeme u salonu, pa smo napravili nekoliko fotki. Iako fotke nisu sjajne jer naš
digitalac nije baš super kvalitete, a i tamo je dosta mračno. Ali nema veze...
Ma, naravno da nisam izdržao da se ne slikam za volanom ovog krasnog "čudovišta"...
...ostatak ekipe se zadovoljio fotkanjem ispred našeg busa...
Povratak na pregled reportaža
Ovo je sve još uvijek unutar salona...
...a ovo je ispred ovih autobusa sa prethodne fotke... šteta što je mračno...
...kokpit je doživljaj za sebe...
Nakon obilaska, Bovići su nas uredno smjestili u dosta moderan hotel i pozdravismo se do sutradan ujutro. Mi smo naravno malo obišli grad, predivno
uređen mali grad u kojem bi svatko poželio živjeti. Prekrasne kućice, sa lijepo uređenim okućnicama, bezbroj biciklističkih staza, bilo je prilično
hladno, ali imao sam osjećaj da ima biciklista jednako koliko i automobila... sve u svemu, sjajno...
Nakon odlične večere i nekoliko rundi slobodnim stilom u hotelskom bazenu, uz punu glavu pozitivnih dojmova, legoh na spavanac.
Povratak na pregled reportaža
|
|
DAN TREĆI - 08.11.2002. - petak
Nakon opet obilnog "švedskog doručka", evo nas opet kod naših domaćina. Pregovori zbog kojih smo i došli u tako snažnoj ekipi, bili su
dugotrajni i iscrpljujući, no mislim da se sve završilo na obostrano zadovoljstvo. Prije odlaska smo naravno dobili vrećicu propagandnih
materijala, od čega izdvajam nezaobilazni model autobusa Bova Magiq u mjerilu 1:87. Sad ga gledam na mom radnom stolu, i mislim da bi mnogi
zaljubljenici u buseve voljeli imati takav suvenir. Zato ćemo se potruditi da se putem naših stranica mogu nabaviti takvi modeli.
No, o tom - potom.
Završio je naš posjet, 17.00 je sati poslijepodne i valjalo je poći na put kući... počelo je kišiti... sve jače i jače... ma ja se dio puta
moram voziti u autobusu... nema veze što smo onda ograničeni na 100 km/sat, pa ćemo malo kasnije stići sutra kući... ali moram se malo guštati...
još sam iskoristio i napravio par fotkica iz autobusa... no sad kad sve zbrojim, trebao sam ih napraviti puno više...
Naš je šooofer praaavi daaasaa, aaautobuuusuuu daaajeee gaaasa!
Oko 22.00 sata smo se promijenili, naš je Gazda od autobusa, zbog ograničenja u dužini vožnje autobusom po Njemačkoj, stao na spavanju, a
Kolegica i ja smo Škodilakom nastavili put Zagreba. Ipak, svuda je lijepo, ali doma je bez sumnje najljepše !!!
|
|
DAN ČETVRTI - 09.11.2002. - subota
Naša Škodica nas je sretno vratila kućama negdje oko podneva u subotu. Bili smo premoreni, ali prepuni dojmova od svega što smo vidjeli i
proživjeli. Uopće se ne bih bunio kad bi ovaj bus opet morao na servis (oprostite gospon Gazda od autobusa - šala!)...
|
|
MaGoMa d.o.o. 