|
|
Stručno savjetovanje
TRANSPORT I TEHNIKA
Crikvenica, 08. - 10.05.2002
Nadamo se da ćete shvatiti da mi nismo profesionalni novinari, pa smo i reportažu napisali onako "svojim riječima".
Također, ima tu i različitih naših razmišljanja i naših osobnih doživljaja, koji možda neće svakoga zanimati...
Ako želite pročitati stručni osvrt na savjetovanje, odnosno pregled svih predavanja i događanja na savjetovanju, svakako pratite
sljedeće brojeve Kamiona & Busa.
U svakom slučaju, ako ne zbog našeg teksta, mislimo da barem zbog fotografija vrijedi pogledati reportažu...
|
|
Dan prvi - 08.05.2002. - srijeda
Moja kolegica (u daljnjem tekstu Marina) i ja, grozničavo smo se pripremali na put, ipak nam je ovo prvo predstavljanje projekta na takvom skupu, pa je uzbuđenje bilo opravdano.
Standardan osjećaj da ćemo nešto zaboraviti bio je konstantno prisutan, no nema nam druge nego krenuti.
Još tada nas je ispratilo sunce na izlasku iz Zagreba, i pratilo nas skoro cijelim putem, no to je bilo i posljednje sunce koje smo vidjeli
u ta 3 dana. Kupaći kostimi su se gužvali u torbama, nažalost tamo su i ostali.
Krenuli smo oko 12.00 sati i već na auto-putu vidjeli nešto što ovdje svakako moram spomenuti. Naime, iz kabine jednog Atega, kroz otvoreni
prozor virila je, ni manje ni više, nego noga.... no dobro, polovica noge... i to ne neke zgodne suvozačice, već VOZAČA.
Žao mi je što Marina nije bila stalno spremna sa našim digitalcem da to "uslikamo", jer ovako ljudi misle da pretjerujemo,
ali dotični je nogu držao na nosaču retrovizora.
Usput smo vidjeli da radovi na novim dionicama auto-puta teku žestokim tempom. Cijeli put je protekao bez problema, i već oko 15.00 sati smo
se našli u oblačnoj Crikvenici. Tada sam imao i jedinstvenu priliku da mi kolegica drži noge za vratom. Naime, pošto nam je auto bio potpuno
natovaren, a usput smo pokupili gospodina koji nam je iznajmio apartman, Marina je morala u teško opisljivoj pozi sjediti na zadnjem sjedištu i
svim kompjuterima. Sreća po Marinu, taj "put" nije dugo trajao, pa smo se ubrzo smjestili u staroj trošnoj kućici sa natpisom "Apartments/Zimmer".
Nisam uvjeren da bih nekome preporučio ljetovanje u istom. Uostalom, koliko smo vremena proveli u istom, bitno je jedino da smo imali čistu
posteljinu i ručnike.
Nakon brzog osvježavanja, pohitali smo u Hotel Park, gdje se održavalo savjetovanje, a na koje smo, naravno, zakasnili.
Dočekala nas je lijepa hostesa u ime organizatora, dakle dobro je počelo. Ubrzo smo se i smjestili, istovarili silnu informatičku opremu, i
osposobili štand za prve posjetioce.
Počela je i prva pauza... i odmah gužva oko našeg štanda... ma nije to zbog projekta, nego zbog moje kolegice Marine... Ipak, stekao sam dojam da su se
mnogi šokirali shvativši da ona nije tamo bila (samo) zbog ukrasa, nego da zna puno i o projektu.
Povratak na pregled reportaža
Ipak, nakon nekog vremena shvatili smo i da je još jedan razlog gužvi na našem štandu. Mnogi su mislili da smo povezani na Internet, pa su htjeli
provjeriti imaju li frišku poštu. Neki su otvoreno pitali, a neki se pravili jako zainteresirani za naše stranice,
pa onda kao slučajno otvorili još jedan browser, pa onda kao slučajno pokušali upisati moj.hinet.hr.... i onda se razočarali....
Iz toga razloga, ovdje moram maksimalno iskritizirati dodatnu ponudu Crikvenice. Iako podatak o broju korisnika Interneta u Hrvata i nije tako veliki,
bili smo svjedocima nezadovoljstva velikog broja ljudi koji nisu imali mogućnost provjeriti e-poštu tijekom sva tri dana savjetovanja.
U sobama hotela nije bilo mogućnosti "čupanja" kabela iz zida (barem su nam tako rekli), a niti hotel nema neki "Internet corner". Jedino
nisam provjerio podatak da li ima koji Internet caffe u cijeloj Crikvenici, ali mislim da neću pogriješiti ako kažem da nema. Isprika
ako griješim, a ako ne, gospodo iz Hineta, ja bih otvorio jedan takav caffe tijekom ljeta u Crikvi, ako me želite sponzorirati. Ljudi, pa
uskoro nam dolaze stranci....
Vrlo solidnu večeru smo imali u ugodnoj atmosferi restorana u hotelu, nakon čega smo se, umorni i puni dojmova, povukli na spavanac.
A tek što nas je čekalo sutradan...
|
|
Dan drugi - 09.05.2002. - četvrtak
Drugi dan je počeo standardnim "rundama" predavanja i pauzi (koje su za nas bile radne), i tako sve do ručka.
Ručak nam je protekao u zabavnoj atmosferi, jer smo na piku imali šefa sale. Moram to ispričati jer mi je simpatično, ali se i javno
ispričati vrlo ljubaznom g. šefu sale. Naime, netko nam je ujutro ispričao vic koji ide otprilike ovako: Došao Mujo u restoran i
zatraži pivu, na što mu gospodin odgovara: "Oprostite, ja sam šef sale!", a Mujo ko Mujo: "Dobro Sale, daj jednu pivu!".
Iako smo u našem društvu imali i znatno stariju i ozbiljniju gospodu, nismo se mogli suzdržati dječjeg hihotanja kad nam se približio "g. Sale".
No, šalu na stranu... osjećam groznu grižnju savjesti što gospodinu nismo ispričali razlog našeg hihotanja... vjerujem da bi nam se pridružio
u dobrom raspoloženju, a ovako smo ispali grozno nepristojni...
Velika isprika g. šefu sale od ekipe s četvrtog stola od ulaznih vratiju...
I tako, u dobrom raspoloženju, postigli smo i značajne poslovne dogovore, koji bi u skoro vrijeme mogli donijeti ploda.
A onda je za nas počeo najveći doživljaj koji smo mogli zamisliti... Inače, i moja kolegica Marina, kojoj je, usput budi rečeno, otac autoprijevoznik,
i ja, smo veliki veliki zaljubljenici u kamione i autobuse, pa nam je prilika da budemo prisutni na jednom ovakvom događaju, bilo neopisivo zadovoljstvo.
Krenuli smo oko 15.00 sati prekrasnim autobusima Setra i MAN, Autotransa iz Rijeke. Doduše naš vozač je bio malo mrgud,
ali vozili smo se ugodno, pa nam ono prvo nije smetalo.
Nešto prije 16.00 sati smo stigli na Grobnik i odmah se bacili u razgledavanje izloženih ljepotana. Naravno da smo iskoristili priliku da
fotografijom ovjekovječimo svaku priliku u kojoj sjedimo za volanom nekih (svakog) od njih.
Povratak na pregled reportaža
Obzirom da imam položenu samo B kategoriju, lagano sam
pripremao teren za probnu vožnju bilo kojeg kamiona, no svi su bili odriješiti u naumu da SE vozim, a ne i da vozim.
Evo me zato za volanom "samo-stojećeg" Magnuma.
E pa da znate da ću do sljedeće godine položiti C kategoriju.... ili ću uvježbavati varijantu "samo uđi i vozi".
A onda je došlo 17.00 sati. Iz teških oblaka, počela je lijevati kiša. Ali koga briga... pa počinju vožnje, treba se što prije negdje utrpati.
Magnum... čisto uživanje izvana i iznutra...
"Pršuuuut, dooođiteeee na pršuuuut !!!" - viče g. Žunec iz Kamiona & Busa, oko 18.00 sati. Pa kako da idemo na pršut, kad još nismo probali sve...
Ostali smo bez pršuta, ali smo se zato vozili u svakom od izloženih......"pršuta".....
Kao što je i uvijek u životu, svemu lijepome dođe kraj, pa je tako moralo završiti i druženje na Grobniku, nakon čega su se "vožnje" preselile
u restoran Amfora u Voloskom.
Žao nam je što nismo niti jednu fotografiju napravili tu večer, ali nismo stigli razmišljati o tome od svih onih divnih ribljih specijaliteta
koji su stizali na stol jedno za drugim. Naravno, sve skupa se lagano zalijevalo odličnim vinom, pa je i atmosfera bila prilično vesela (i bez šefa sale).
Uskoro su me prozvali "čovjek s Interneta", a bilo je i usporedbi tipa: "Ja imam 3 mil. maraka u kamionima, a došel sam s ovim debelim pajcekom (suvozačem),
a ti (ja) si sirotinja, ali imaš ovakvu curu (Marinu) pored sebe." I tako smo skovali plan da autor izjave proda kamione, uloži u projekt, pa
bude onda imao Marinu u firmi. Plan je vrijedio samo tu večer, kasnije se predomislio.... pitam se zašto....?!?
Prošao je još jedan dan savjetovanja, Marini su doduše malo smetale pete na cipelama, hodajući od restorana do autobusa, no sve je sretno prošlo.
Naš mrgud nas je opet vrlo ugodno "dostavio" u Crikvenicu, i ovog puta, zaista prepuni dojmova, nismo mogli ne prepričavati doživljaje još dugo u noć.
|
|
Dan treći - 10.05.2002. - petak
Posljednjeg dana malo se prorijedio broj sudionika. Tada smo i mi dočekali naših 10 minuta predavanja. I kako to obično biva... dok su
prezentirane teme iz cestovnog prijevoza, sve je bilo ok, a kad smo došli na red mi informatičari, počeli su problemi sa informatičkom opremom...
Naime, prikopčali smo naš kompjuter i onda nije radila veza sa projektorom slike na zid. Onda je još i mene uhvatila mala nervoza,
vjerojatno uzrokovana tehničkim problemima, nepripremljenošću, jučerašnjim vinčekom itd...
POUKA: Ako sve znate o nečemu, nemojte misliti da možete o tome NEpripremljeni pričati pred puno ljudi...
DJ Mario.prijevoz.hr
Svejedno, ipak je sve nekako prošlo, ostvarili smo zadovoljavajuće kontakte, pa možemo sami sebi dati prilično pozitivnu ocjenu našeg
predstavljanja u Crikvenici.
Put nazad je prošao OK... naravno, u Zagrebu nas je dočekalo sunčano i lijepo vrijeme...
|
|
I za kraj...
...kao na dodjeli Porina - ZAHVALA.
Veliko HVALA ljubaznoj gospodi iz časopisa Kamion & Bus, koji su nam izašli u susret sa nama prihvatljivim poslovnim uvjetima, te
nam tako omogućili aktivno sudjelovanje i predstavljanje našeg projekta na jednom ovakvom skupu.
Sve pohvale na organizaciji, nadamo se da se vidimo i sljedeće godine...
Povratak na pregled reportaža
|
|
MaGoMa d.o.o. 