Od kolijevke pa do groba... roditelji pamte polazak djeteta u 1. razred...
- zatvori
Nedavno sam preko Interneta upoznao zanimljivu žensku osobu, sa kojom se još nisam osobno upoznao, no mailanje sa takvim
osobama je izuzetno zabavno, pa i nije nužno žuriti se upoznati... no, kako sam ja bio, kao pravo muško, nepristojan i pitao
za godine, ustanovili smo da smo skoro iste godine krenuli u prvi razred osnovne škole... i tako nekako sam zaključio da mi
je to jedna zgodna tema za Čušpajz, obzirom da je moja Princeza upravo krenula...
I tako, sva ta predškolska nervoza je počela tamo negdje već u 6. mjesecu kad smo naručili knjige za prvi razred... bilo
nam je jednostavno otići u knjižaru, koja se reklamira da prima predbilježbe, i naručili sve knjige... naravno, neizbježno
pitanje svakog tjedna od toga dana je bilo: "A kad će stići knjige?"... iznos koji ćemo morati izdvojiti za to, tada nije
bilo moguće definirati... ali nema brige, pa na televiziji su rekli da će knjige biti oko 250 kn...
Napokon je prošlo ljeto i bližio se TAJ DAN... nazvali su nas iz one knjižare koja se reklamira da dođemo po knjige... i
naravno, to smo morali učiniti isti čas, jerbo da ne bi pobjegle... i tako odem ja tamo, naravno da knjige nisu bile složene
po kompletima, nego smo uredno morali čekati dok se sve slaže pred nama... došavši na red, pitam ja koliko bi to moglo
koštati, ipak imam samo 300 kn gotovine i "blaženu" karticu... ma nema brige - na televiziji su rekli... ljubazna gospođa
na moje pitanje i informaciju da se radi o 1. razredu, kaže da to ne bi smjelo biti više od 150 kn... a pošto se knjige
mogu platiti isključivo gotovinom... ma nema brige imam dovoljno gotovine, a i na televiziji su rekli... i počne gospođa
uredno slagati i zbrajati... svaka knjiga po 25 - 45 kn... i tako 5-6 puta... još i fali jedna... pa onda su na redu
radne bilježnice... isto tako... doduše nešto manje novaca... pa radni listovi... pa informativka... pa geometrijski
oblici... pa kolaž... pa nekoliko bilježnica... i još samo nekoliko omotnica... 478 kn... hmmm... koliko ste rekli da su
knjige??? misleći da to platim u gotovini, jerbo se mora tako... same knjige (zajednički nazivnik za udžbenike i radne
billjžnice) su 369 kn... nema dovoljno gotovine... a televizija ???... a prodavačica koja je spomenula 150 kn...???
Drugi važan dan je bio nabavka torbe... dakle (za one koji još nemaju školarca), torba mora biti cvrsta, obavezno sa
dva velika pretinca i barem dva manja... jedan za papuče, a drugi za sendvič... i naravno, mora se svidjeti djetetu... a
to je, gotovo u pravilu, suprotno od "staraca" ... i tako dođemo mi na mjesto gdje ima zaista krasan izbor školskih torbi
po prihvatljivim cijenama i onim malo manje prihvatljivim... pa, Princezo gle kak je ova super (180 kn)... e ova je odlična,
ima sve uvjete (220 kn)... pa ni ova nije loša (200 kn)... ovoj možda nedostaje jedan pretinac, ali baš je zgodna...
(230 kn)... MAMA! TATA! e ova mi je najljepša... baš kao i sve ostale, dva velika pretinca, dva mala... i roza je
(470 kn)... kako djeca od malena znaju prepoznati pravu kvalitetu...
I tako, kad je napokon stigao TAJ DAN, moja Princeza krene sa 1.000 kn na leđima, u školu... ali, objašnjavam ja njoj,
pa nema potrebe da nosiš prvi dan torbu... pa ja sam nekada znao i po cijeli tjedan bez knjiga u školi (pravi uzor!?!)...
ajde, uspijem ja objasniti (Princeza zaista dobro prihvaća roditeljsku sugestiju) da nema potrebe nositi tako nešto teško,
a prvi dan ćemo se sigurno samo malo upoznati sa učiteljicom i tako to... GREŠKA! dakle, nemojte djetetu uskratiti
zadovoljstvo da prvi dan škole "prošeta" izabranu torbu, ma kako ona bila teška, jer ce 90% djece stići sa torbom, i onda
će se Vaša Princeza osjećati zakinutom... i onda još ako imate životnu družicu koja voli pametovati poslije bitke, prvi
dan škole će Vam zaista biti dan za pamćenje...
Ubrzo, čak prebrzo, su stigle i prve petice (na mamu je)... dakle, Princeza nam je lijepo objasnila kako je gospođa
učiteljica na ploči nacrtala dvije curice sa nekakvim dignutim rukama i onda je još neke oblake nacrtala i onda je
nacrtala i stoNOžac (valjda misli na stožac) ispod i onda je učiteljica pitala tko zna šta je to i onda je Princeza digla
ruku i onda je Princeza odgovorila da su to dvije curice sa toliko ruku i onda je uciteljica rekla da je to odlično i
onda joj je dala peticu iz hrvatskog (meni je ličilo na matematiku) i onda... šta ćete mi kupiti za prvu peticu...???
Počeli su i prvi ljubavni jadi... došavši po Princezu u školu, čuli smo klince kako nam dobacuju... striček, striček,
Luka se zaljubio u Princezu!!!... zatim se umješala i učiteljica... a ne, ne samo Luka, nego i Marko i Ante i Perica i
Ivica... izludila ih je sa ovim kečkicama... a moja Princeza - niti smiješak... čak se i rasplakala kad smo izašli van,
jerbo kak ju svi traže da se igra sa njima, a ona bi se samo igrala sa Lanom, a malo kasnije i sa Markom, a još kasnije
ako stigne... kakvi veliki problemi... e da su barem tvog tatu tako salijetale curice u 1. razredu...
Tih dana je bilo prilično hladno, pa je moja životna družica, hodajući prema doma, htjela biti duhovita i pametno
spomenula Princezi kako bi joj sad dobro došao jedan od onih dečkiju da ju ugrije... na što joj je Princeza objasnila
kako bi ipak bolje bilo da ima još jednu jaknu...
A tek je počelo...!?!
|
