PUTOVALI SMO SA... ...NEOPLAN MEGALINEROM, ZAGREBAČKOG CROATIA BUS-a, U DUBROVNIK Zagreb-Dubrovnik-Zagreb, 21-23.12.2004. Tekst: Ljiljana Halamek Fotografije (čitajte: Prijevoz.hr novinarke): Ljiljana Halamek i Suzana Vulama Komentari fotografija i izrada stranice (čitajte: guzda od Prijevoz.hra): Mario Slaviček Vozači: g. Pavao Starčević i g. Ivan Butković Posebno hvala (čitajte: organizacija putovanja): Upravi Croatia Bus-a Napomena: Klikom na pojedinu fotografiju možete ju vidjeti uvećanu

SPONZOR PUTOVANJA
	Croatia - Bus d.d. Zagreb Heinzelova 61 Tel: 01 / 2331 566 Fax: 01 / 2333 528 Web: www.croatiabus.hr E-mail: info@croatiabus.hr Vaš partner u svako vrijeme i na svim cestama

20.12.2004. (ponedjeljak) - DAN PRIJE, DOGOVOR I ODLUKA

Prosinac je, nekoliko dana pred sam Božić i velika je potražnja za mjestom više na liniji Zagreb-Dubrovnik. Prema dogovoru, službenici Croatia busa nas obavještavaju da 21.12. kreće Megaliner za Dubrovnik, te da ako želimo možemo s njim na put. Kolegica i ja nismo baš najsretnije, treba peći kolače, kupiti bor... ali nakon nekoliko minuta dogovaranja odgovaramo mu da idemo.

21.12.2004. (utorak) - VEČERNJI POLAZAK, NOĆNO PUTOVANJE
Oko osam sati navečer ekipa iz prijevoza.hr nalazi se u Heinzelovoj na parkiralištu Croatia busa. Javljamo se u prometni ured i ostavljamo aute na njihovom parkiralištu. Dolaze i vozači i upoznajemo se s njima, ljubazni g. Pavao Starčević i šarmatni g. Ivan Butković. Krećemo lagano ka autobusu. Smještamo se, i tu nam sine da se nismo telefonski dogovorile gdje želimo sjediti. Naravno da se grebemo za mjesto na katu i to odmah tik do prozora u prvom redu. Vozači nam govore da slobodno sjednemo tamo, pa ako bude koja rezervacija već ćemo se preseliti, ali srećom nismo morale. Fotkanje počinje, naš šef sjeda za volan i uživa. Vrijeme je da se krene i pravi vozači uzimaju volan u svoje ruke i krećemo na autobusni kolodvor. Izlazimo na Heinzelovu, osjećaj je fenomenalan, pogled prekrasan, preglednost mrak..vauu, prešli smo ispod prvog nadvožnjaka. Iskreno došlo mi je da malo sagnem glavu za svaki slučaj. Ali naravno to je samo osobni doživljaj. Kolegica kaže da nije ni primjetila koliko je nadvožnjak bio nisko. Dolazimo na autobusni, vozači utovaruju prtljagu koje može stati 6 m3, ili oko 6 t. Bus se polako puni, najviše ima studenata i srednjoškolaca koji putuju kući za Božić. Puni bus zajedno sa putnicima teži oko tridesetak tona, sam bus ima 23 t. Autobus ima 82 sjedala + 2 za vozače. Šef nam daje zadnje upute i ostavlja nas u našoj pustolovini. Bus je pun, nešto malo iza 21 sat krećemo sa perona 401. Vožnja kroz Zagreb, osjećam se kao da sam u noćnom razgledavanju grada. Pogled je božanstven. Ali staklo nam se počelo magliti. Kolegica i ja ga brišemo maramicom, ali ne pomaže puno. Nismo se ni snašle, a već se ljubaznost vozača Pavla pokazuje na djelu. Briše staklo nekom tekučinom i ono se više ne magli. Dolazimo na autoput, mrak je i nema se baš puno za vidjeti osim svjetla drugih buseva, kamiona i auta na cesti. (Neka prime na znanje naši poznanici da, mada je to tradicija, još ne otvaramo torbu sa sendvičima, iako smo na karlovačkoj ). Preusmjeravam pažnju na unutrašnjost busa. Sve je čisto i uredno. Sjedala su taman, ni pretvrda ni premekana. Malo me brine što ću morati biti na njima 12 sati, ali što je tu je. Sve to ide u rok službe. Malo upozorenje onima koji će se ubuduće voziti u Megalineru, na katu na prvim sjedalima. Televizor je niže nego što se čini, ali kad ga jednom dobro okrznete glavom, naučite to. Vožnja protiče u ugodnom čavrljanju sa kolegicom. Namjerno ne smetamo vozačima u njihovom poslu. Dok jedan vozi, drugi se odmara, a ponekad čak i odspavaju. U 23 i 45 stajemo kod restorana Macola. Izlazimo na zrak da se malo protegnemo. Kao što se vidi sa fotke, sastali smo se sa drugim Croatiinim busom koji također vozi u isto vrijeme za Dubrovnik. Nakon dvadesetak minuta krećemo dalje. Vozači su se zamjenili. Pustili su film, ali većinu putnika od mraka i topline lovi drijemež. Iako se čini teško zamislivim, većina putnika spava, pa tako i mi. Nekoliko puta sam pokušala kroz jedno oko virnuti da li se što događa, ali mir i tišina su mi govorili da se nema puno za vidjeti tako da sam prespavala veći dio noći. I sama sam se iznenadila kako sam se uspjela dobro smjestiti na sjedalu. Na sreću nisam visoka, pa mi to i nije bio veliki problem. Oni malo višlji, sa dugim nogama moraju biti mrvu domišljatiji, ali koliko sam vidjela i oni se snađu pa malo smjeste noge prema prolazu između sjedala. I to je to. Spavaju svi ko bebe. Oni malo iskusniji u putovanjima imaju čak i jastučiće. Ali nismo svi baš toliko domišljati.
Prijevoz.hr - jake novinarske snage	Prijevoz.hr - guzda	Croatia Bus - drajver
Megaliner na izlasku iz garaže	164 noge ulaze u autobus	Pauza kod Macole

22.12.2004. (srijeda) - DOLAZAK, DNEVNI PROVOD PO DUBROVNIKU, ODLAZAK
Pred jutro dolazimo u Split. Nekoliko ljudi izlazi, nekoliko ulazi, ali većina nas putuje do Dubrovnika. Vozači se izmjenjuju. Sljedeća stanica je Metković. I ovdje nas napušta nekoliko suputnika. I na ovoj stanici se vozači opet mjenjaju. Već je dobrano dan i opet uživamo u pogledu sa visine od cca 4m koliko je bus visok (dok se po potrebi ne spusti za kojih petnaestak cm po potrebi ako mu naiđe neka prepreka). Oduševljena sam voćnjacima mandarina. I more je krasno. Čak i sunce proviruje nakon dugo vremena. Započinje lijep sunčan dan. Malo prije Dubrovnika prolazimo dio puta kroz BIH. I točno na vrijeme eto nas u Dubrovniku. Izlazimo iz busa. Budući da sam dosta dobro spavala, osjećam se prilično ok. Vozači se opet bore s torbama. Putnici su sretno stigli na odredište, a bus je takav da nije za prepoznati. Dvije dame u doljnjem srednjem dijelu autobusa su uspjele tako unerediti stolić, sjedala, pod... da mi se čini da čak i moje cure jedna od dvije i pol godine i druga od pet ne bi to uspjele tako srediti. Naravno da ne moram napominjati da se u busu nalazi nekoliko koševa za smeće?! No, ima nas svakakvih. Kad se torbe raspodjele, vozači kreću u čišćenje busa. Ali zbog nas su ovaj put promijenili redoslijed i otišli prvo s nama na kavu. Došlo je naših pet minuta i imamo vozače samo za sebe. Bombardiramo ih pitanjima. Sažetak: Megaliner ima rezervoar od 700 l sa kojim može preći 1600 km 82 sjedala za putnike + 2 za vozače 500 ks 8 brzina, 4 spore i 4 brze + rikverc kočnice ABS, ASR, zračne klimu osovine su mu sve pokretne, na hidrauliku koju pokreću 4 pumpe visina 4 m, dužina 15 m, širina 2.5 m težina praznog vozila 23 t, punog do 30 t najbrže smo se vozili 100 km/h (iako je dojam da se vozi brže) do sada, ovaj "naš" Megaliner je prošao milijun kilometara To su neki od tehničkih podataka. G. Starčević i Butković se slažu da ja Megaliner teže voziti od običnog busa iz više razloga. Ovaj bus je veći, viši, teži i to se sve osjeti "na kičmi" kad ga se vozi. Još jedan razlog je i taj da je u ovakvom busu ipak puno više putnika i samim tim i veća briga i veća odgovornost. Završavamo sa pitanjima i dogovaramo se za ponovni sastanak navečer kada se vraćamo za Zagreb. Mi odlazimo u razgledavanje grada, a naši vozači na odmor i spavanac. Dubrovnik je prekrasan, a mi kao da nam još nije dovoljno vožnje autobusom krećemo sa javnim prijevozom u razgledavanje. U starom gradu smo se malo posunčale, gledale jednog "zimskog" kupača, razgledale stare zidine, malo shoppingirale i došlo je vrijeme za povratak. Sastale smo se sa sada već dobrim znancima, i uputile se sa njima prema autobusu kojemu su sada promijenili listić tahografa. Kad smo već bile tako blizu vozačevog sjedala nismo mogle odoljeti a da ga i mi ne isprobamo. Moram priznati da nije loš osjećaj mada nisam baš sigurna da bih se usudila voziti takvo veliko čudovište, pa čak ni po praznom parkiralištu. U 21 sat bus je ponovno pun putnika i krećemo za Zagreb. Iako smo već poprilično umorne od cjelodnevnog švrljanja po gradu i noći provedene u busu, veseli nas povratak kući. Mrak je, budna sam do Splita.
Malo unutrašnjosti	Baš je zgodan ovako na danjem svjetlu	A i fakat je dugačak
Malo prekrasnog Dubrovnika	I u ovom busu smo se vozile	Kolegica na kavi
Malo drugih buseva na odmaranju...	...još malo...	...i još samo malo.
Morala sam ga i ja probati	A niti kolegica nije odoljela	Posljednje pripreme - ispunjavanje tahografa

23.12.2004. (četvrtak) - JOŠ MALO PUTOVANJA I JUTARNJI DOLAZAK
Budim se u Korenici, kolegice mi nema, sa vozačima je na kavi. Spavam dalje do Karlovca. Sad se već dani, i zanimljivo mi je promatrati promet na autoputu. Brzo dolazimo do Zagreba, pa i do autobusnog. Izlazim iz busa nakon 12 sati vožnje na wc koji je jedini za svaku pohvalu. Što se tiče wc-a u busu, saznali smo da postoji jedan mali problemčić kod pražnjenja tih wc-a. Naime, samo Croatia bus ima mogućnost na svojem parkiralištu ispravno isprazniti takve wc-e. Naime, zbog uporabe kemikalije, to se mora napraviti na točno predviđena mjesta za to. Ne želimo niti zamisliti što ostali rade s tim i kako se rješavaju toga!? Putnici su se iskrcali, a mi odlazimo sa vozačima na polazište s kojeg smo krenuli u svoju avanturu. Dolazimo u Croatia bus i gledamo završne radnje na busu. Autobusu se pregledaju voda i ulje, podmazuje se na kilometraži između 5000 i 7000 km, a svaka tri mjeseca ili prije, ako je potrebno, obavlja se tehnički pregled. Toči se gorivo, slijedi pranje izvana i iznutra, vozači na blagajni predaju obračun i bus je spreman da navečer zajedno sa svojim vozačima krene na put za Dubrovnik. Svaka Vam čast i sretni Vam putevi !!!
Invazija na kolodvormandiju	Stigosmo živi, zdravi i umorni tamo od kud smo krenuli	Završni obračun kod OK Croatia Busa
Treba velika garaža za ovako veeeeeliko auto	Za navečer opet mora biti pun...	...i čist, iznutra..
...i izvana...	...i zdrav...	...kao i ovi drugi koji čekaju svoj red na vožnju

I ZA KRAJ - POSEBNA ZAHVALA
Posebno veliko HVALA našim stričekima vozačima g. Ivanu i g. Pavlu, koji su nam bili "mrak", i s kojima smo se zaista osjećale ugodno i sigurno.

GLAS NARODA

Ovdje možete poslati svoje mišljenje o ovoj reportaži. Svaka dobronamjerna, pozitivna ili negativna kritika je dobro došla. Može nam samo pomoći da slijedeća bude bolja. Hvala! Ime i prezime: E-mail: Napomena: